|
1892: Ludwig Hatschek razmišlja o novom građevinskom materijalu, koji bi trebao biti lagan, jednostavan za upotrebu i koji bi morao štititi po svakom vremenu. Pronašao je materijal od vlaknocementa i nazvao ga "Eternit", prema latinskom "aeternus" što znači "vječan, nepromjenjiv". Sredinom 20. stoljeća Eternit iz Austrije počinje osvajati svijet. Tehnologija i umijeće inovacije poduzeća "Eternit" danas su sveprisutni u okviru suvremene, ekološke arhitekture.
Eternit, izuzetan građevinski materijal
Voda, zrak, cement, celuloza i armaturna vlakna — to je Eternit. Lagan i nesalomiv, vodonepropusan, dugovječan, otporan na smrzavanje i na led. Izvrsna svojstva ovog materijala treba zahvaliti stalnom istraživačkom radu, pažljivoj proizvodnji i stručnim suradnicima. Arhitekti i projektanti pouzdaju se u Eternit zbog njegove jedinstvenosti.
Prirodne sirovine za Eternit potječu uglavnom iz regije u kojoj se proizvodi, tako da je transportni put kratak. Ušteda energije i izbjegavanje onečišćenja je osnovno načelo ove kvalitetne trgovačke marke. Nakon dugog vremena materijal se može bez dvoumljenja deponirati kao građevinski otpad, ili se može jednostavno reciklirati.
|
|
|
|
|